<33333333

“Ali kako znaš da si nekoga prebolio?” Protrljala je zakrvavljene oči. “Jednostavno znaš.” Nagnuo se naprijed i napunio im čaše. “Jednoga dana na radiu čuješ pjesmu koju ste oboje voljeli i ne rasplačeš se. Probudiš se jednog jutra i oni nisu prvo na šta pomisliš, a ni posljednje prije nego što noću zaspiš. Ne vidiš…

Nastavi čitanje →

<3333333

Opraštala mu je čekanje. Poruke koje nije poslao. Slike na kojima nikad nije bio. Živote u kojima ga je tražila. Neke ‘njegove’ i neke ‘svoje’. Opraštala mu je. Jer, šta drugo možeš voljenom čovjeku, koji nikada nije imao hrabrosti da ti pripada?

Nastavi čitanje →