<333333333333
Kada čovjeku značiš , on ne smišlja izgovore , ne truje te lažima , ne ponaša se poput licemjera. Kada čovjeku značiš on to pokaže. On to dokaže.
<333333333
Cause in the end all you really have is memories.
<33333333
Za nju su te oči bile drugačije. Čudne. Nije mogla opisati šta vidi u njima. Osjetila je toplinu. Nježnost. I on je bio drugačiji. Samo što ga nije stigla upoznati. A znate, htjela je biti dio njega.
<33333333
“Ali kako znaš da si nekoga prebolio?” Protrljala je zakrvavljene oči. “Jednostavno znaš.” Nagnuo se naprijed i napunio im čaše. “Jednoga dana na radiu čuješ pjesmu koju ste oboje voljeli i ne rasplačeš se. Probudiš se jednog jutra i oni nisu prvo na šta pomisliš, a ni posljednje prije nego što noću zaspiš. Ne vidiš…
<3333333
Opraštala mu je čekanje. Poruke koje nije poslao. Slike na kojima nikad nije bio. Živote u kojima ga je tražila. Neke ‘njegove’ i neke ‘svoje’. Opraštala mu je. Jer, šta drugo možeš voljenom čovjeku, koji nikada nije imao hrabrosti da ti pripada?
<3333333
Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni, i još čudnije: kako nam često baš to malo nedostaje!